GOSPODARI MEDIJA U KULTURNOM DODATKU

25.02.2018.

U najnovijem Kulturnom dodatku dnevnog lista Politika objavljen je intervju sa Marčelom Foa, autorom knjige Gospodari medija koju je naša kuća objavila krajem prošle godine u svojoj edicji Multimedija

KAKO SE PROTURAJU PRIČE O "ZLIM SRBIMA"

Spin doktori su prodali medijima priču o Sadamovom oružju za masovno uništenje na osnovu izmišljene lažne informacije tajnih službi. Za vreme rata u BiH i na Kosovu nametnuli su okvir da su Srbi novi nacisti

autor: Jelena Stevanović

Ako shvatiš mehanizam i logiku na kojima se zasniva ponašanje ljudi u grupi, možeš da kontrolišeš i disciplinuješ masu po svojoj volji a da ona toga nije ni svesna, kazao je Edvard Bernajs, sestrić Sigmunda Frojda i jedan od prvih američkih propagandista.
Kao uspešan pionir odnosa sa javnošću (pi-ar), čije se taktike za privlačenje publiciteta i danas koriste, Bernajs decenijama zaokuplja pažnju istraživača među kojima je i italijanski novinar Marčelo Foa.
U knjizi Gospodari medija, koju je nedavno objavio „Klio“ u prevodu Marina Pavića, Foa uvodi čitaoce u svet spin doktora. To je svet beskrupuloznih komunikatora u strankama, vladama, pi-ar agencijama i kompanijama, koji zbog političke ili ekonomske koristi manipulišu medijima, plasirajući im pristrasne, izvitoperene, nepotpune pa čak i potpuno izmišljene informacije. Pravi gospodari medija nisu novinari, već spin doktori poput Bušovih i Blerovih saradnika, Karla Rouva i Alistera Kembela, koji su američkim i britanskim redakcijama poturili laž o oružju za masovno uništenje u Iraku. Nepostojeće Sadamovo oružje bio je ram kroz koji su redakcije posmatrale napad na Bagdad. Pi-ar agencije sastavni su deo svakog savremenog rata, piše Foa, navodeći primer Rendon grupe čiji je osnivač DŽon Rendon priznao da je učestvovao u svakom ratu u koji su Amerikanci bili uključeni od 1989. do 2005, uključujući BiH i Kosovo. Američke agencije poput Rendonove pripremale su zapadnu javnost na vojne intervencije protiv Srba, ubeđujući tamošnje medije da su Srbi loši momci koji se mogu zaustaviti jedino ratom.
Spin doktori odvraćaju pažnju javnosti sa ekonomskih problema šireći paniku od zaraznih bolesti u čemu im pomaže Svetska zdravstvena organizacija, primećuje naš sagovornik. Čim je prošao strah da bi narod mogao da se pobuni zbog krize sa visokorizičnim kreditima, prestalo je i da se govori o sarsu i virusu svinjskog gripa. Mnoge od tih trikova izmislio je Bernajs koristeći se psihološkim saznanjima svog ujaka. Novine su 1929. pisale o paradi „Brigada slobode“ u NJujorku na kojoj su desetine devojaka prodefilovale upadljivo pušeći. Priča je bila plasirana kao spontani bunt aktivistkinja koje se bore za ženska prava, ali je sve to bilo dobro izrežirana predstava koju je Bernajs organizovao u korist svog klijenta, jednog od najvećih proizvođača cigareta, Česterfilda. On je „prodao“ priču o cigaretama kao simbolu ženske emancipacije i ubedio Amerikanke da puše, zbog čega je Česterfild u kratkom roku utrostručio prodaju.
„U novom milenijumu, cigareta i dalje predstavlja simbol ženske emancipacije u zemljama u razvoju“, konstatuje Foa, objašnjavajući u intervjuu za Politiku zašto je Bernajsova matrica i danas aktuelna:– Šokirao sam se kada sam čuo izveštaj da žene u sirijskom gradu oslobođenom od Islamske države izlaze na ulicu, skidaju čadore i pale cigarete, čak iako nisu pušile pre dolaska islamista. One misle da pušenjem pokazuju slobodu i nezavisnost. Zar to nije neverovatno? Pa to je izmislio Bernajs pre 90 godina.

Zašto su mediji toliko podložni spinu? Zašto su to bili tokom rata u BiH i na Kosovu?

Novinari misle da imaju moć, ali često ne znaju da su žrtve spin doktora koji kontrolišu informacije i teme. Spin doktori su za vreme rata u BiH i na Kosovu nametnuli okvir da su Srbi ružni i zli, novi nacisti. Novinari su bili uvereni da je njihova obaveza da govore da je Slobodan Milošević novi Hitler. To je uticalo na zapadno javno mnjenje. Kada se posle mnogo godina saznala istina, već je bilo
prekasno da se promeni istorija. Za istinu je bilo kasno. U Hagu se utvrdilo da Milošević nije bio kriv za genocid u BiH, ali Milošević je tada već bio mrtav, od rata je prošlo mnogo vremena i istina više nikoga nije zanimala. Za svet je on već uveliko bio odgovoran za sva zla koja su se dešavala u BiH.

Da li je njihova delatnost genijalna jer su vični da ubede javnost kada je to potrebno, a istina ispliva kada više nikog ne zanima?

Spin doktori su apsolutno svesni da te stvari tako funkcionišu. Prodali su medijima priču o Sadamovom oružju za masovno uništenje na osnovu izmišljene lažne informacije tajnih službi. Tako su legitimizovali rat protiv Iraka, bez čega Buš ne bi imao podršku za napad. NJujork tajms i Vašington post kasnije su priznali da su bili zavedeni i izvinili su se što su pisali o nepostojećem oružju, ali američki mejnstrim mediji i dalje prave iste greške, kao na primer u Siriji. Pisalo se da je i Asad upotrebio hemijsko oružje, što je trebalo da isprovocira ulazak NATO-a u Siriju, iako nije bilo dokaza da je on to uradio. Kasnije se saznalo da su pobunjenici u stvari bacili hemijsko oružje. Mediji previše veruju institucijama, veruju da će od vlade dobiti tačne i proverene informacije, da je vlada pouzdan izvor. Ali, šta kada spin doktori zavladaju ustanovama? Tada se više ni institucijama ne može verovati. Mediji treba da agresivno traže da vlada polaže račune.

U svim ratovima se ponavlja ista matrica?

U Siriji smo gledali isti scenario kao i u Iraku. Mediji su slepo verovali u priču zapadnih vlada o hemijskom oružju i bili zavedeni da pišu komentare tipa: „Ne smemo da dozvolimo da se ovo više ikad dogodi“, „Sprečimo zlo“. Postali su megafon propagande država koje su želele da vojno intervenišu u Siriji. Jedno vreme se čak pisalo i da Asad guši zatvorenike u zatvorima kao što su nacisti gušili Jevreje u logorima, za šta nije bilo nikakvih dokaza.

Zašto mediji ne izveštavaju o tome „šta se zbilo posle“, šta je bilo posle vojnih intervencija za koje su navijali?
Ono što će neku vest progurati u medije je, paradoksalno, spin. Kada neko insistira na nekim informacijama, boji ih emocijama, kao što se radilo sa Kosovom i pričom o kršenju ljudskih prava, izbeglicama, tada to ulazi u medije. Kada nema spina, stvari prolaze ispod medijskog radara. Mediji ne izveštavaju o tome da je Kosovo postalo sigurna ruta za šverc droge i da je Avganistan pretvoren u najvećeg svetskog proizvođača opijuma jer nikog ne zanima da spinuje te informacije.

Kako se spinuje?

DŽejms Harf, direktor pi-ar agencije „Ruder i Fin“ priznao je kako se to radi u intervjuu francuskom novinaru Žaku Merlinu. Vrlo je detaljno opisao kako je uticao na američko javno mnjenje da prihvati okvir u kojim su Srbi loši, a Hrvati dobri momci. Posebno je bio ponosan na činjenicu da je ubedio američke Jevreje da su Hrvati Jevreji jugoslovenskog konflikta, a Srbi nacisti odgovorni za masovne grobnice i pored toga što je Franjo Tuđman bio antisemita. Kada je novinar pitao Harfa da li je imao ijedan dokaz o masovnim grobnicama, on je rekao da nije, ali da njegov posao i nije da ustanovi istinu, već da širi informacije koje idu u korist njegovih klijenata.

Pišete da su sovjetski mediji javljali ono što je odgovaralo vlastima, ali da su građani osamdesetih godina shvatali da to nema veze sa onim što se stvarno dešava u zemlji. Povukli ste paralelu sa današnjim dešavanjima u SAD. Zašto?
Bila je to provokacija, ali moramo da priznamo da se u SAD stvarno nešto čudno dešava. Oko 80 ili 90 odsto američkih medija je navijalo za Hilari Klinton i predviđalo njenu pobedu. S obzirom da znamo kako su se izbori završili, možemo da konstatujemo da nešto nije u redu. Američki mediji očigledno prenose ugao gledanja establišmenta. Nisu bili otvoreni za različita mišljenja građana. LJudi su do neke mere shvatili da ono što javljaju mediji nije uvek istina i potražili informacije na alternativnim sajtovima, koji su odigrali veoma važnu ulogu na prošlim izborima u SAD. Republikanci i demokrate se uopšte ne razlikuju po pitanju ekonomije, bezbednosti i spoljne politike. Oni su jedna te ista elita koja je u ovim stvarima postigla dosta široki konsenzus. Tramp nije jedan od njih i zato ga napadaju.

Šta je njegov spin?

On je neuobičajen predsednik. Stvarno je u sukobu sa establišmentom. Elita ga ne voli i pokrenula je rat protiv njega. Ona je obično za predsednika, sada je protiv njega. Tramp zaista jeste izuzetak, ali je pitanje da li će establišment uspeti da ga „normalizuje“. To se već desilo kada je promenio mišljenje o Rusiji. Sadašnji Tramp nije onaj od pre godinu dana kada je reč o spoljnoj politici, ali to nije sprečilo duboku državu da i dalje vodi rat protiv njega.

Na osnovu vaše knjige stiče se utisak da američke tajne službe tvrde da je Moskva odigrala presudnu ulogu na izborima u SAD kao što su nekad tvrdile da Irak ima oružje za masovno uništenje: imamo dokaz, ne možemo da ga pokažemo jer bismo ugrozili nacionalnu bezbednost pa ćete jednostavno morati da nam verujete na reč...

...Pa oni govore da gde ima dima tu ima i vatre od 2016. Ovo je februar 2018, a vatre još nema. Gde su dokazi? Sačekajmo rezultate istrage, ali mislim da je ovo pre isfabrikovan slučaj protiv Trampa u nadi da će on napraviti krupnu grešku ili reći: „Zgrožen sam, predajem se, odlazim.“

Zbog priče o lažnim vestima koje su navodno dovele Trampa na vlast, kompanije poput Fejsbuka počinju da dobijaju pravo da odluče šta je vest, a šta fejk njuz. Koliko je to opasno?

Veoma. Sve se to radi da bi se legitimizovala nova forma cenzure. Priča o lažnim vestima se plasira da bi se zaustavili alternativni mediji i sajtovi. Tviter uveliko sprovodi cenzuru u senci sakrivajući tvitove, kao što Gugl uklanja sajtove. To treba da bude glavna tema za nas medije.

Da li blokada alternativnih medija pokazuje da establišment uzvraća udarac posle udarca koji je primio sa bregzitom i Trampom?

Establišment se najviše plaši da izgubi uticaj na javno mnjenje i zato se plašim da će probati sve da nas cenzurišu. Vidite kako se narativ o društvenim medijima promenio sa smenama u Vašingtonu. Dok je Barak Obama bio predsednik i koristio društvene mreže, svi su govorili da je to odlično, da društveni mediji omogućavaju slobodu govora, da je i Arapsko proleće bilo moguće zahvaljujući Fejsbuku ili Tviteru. Čim je došao Tramp, koji sada isto kao i Obama koristi društvene mreže, odmah smo počeli da slušamo da su društvene mreže zlo, pa ispada da one više nisu važne za slobodu govora.

Da li je spin večan?

Gugl i druge IT kompanije žele da udovolje establišmentu i uvedu cenzuru, ali znaju da će pretrpeti ekonomsku štetu jer će imati manju posetu, manje korisnika. Zato je ovo ključna era u kojoj treba da se borimo za transparentnost i demokratiju. Želim da verujem da ćemo na kraju imati bolju demokratiju, ali ne bih smeo da se kladim. Institucije moraju da polažu račune za svoj rad. Ako mi u medijima ne odustanemo, imao šansu. Ako hoćemo da se borimo, moramo da se borimo sad. Odmah. Ne vredi da se posle nekoliko godina žalimo: „Kako smo samo bili glupi!“