INICIRANA TRAGEDIJA INICIJACIJE

18.01.2017.

Juče u IP Clio

Knjiga „Tragedija inicijacije ili nepostojani princ“ Ivana Medenice pravi je praznik za čitaoce, izdavača, ali i praznik za struku – ovim rečima Nebojša Bradić, urednik edicije Ars Scena, otvorio je konferenciju za novinare, održanu u prostorijama Izdavačkog preduzeća Clio. ''Tragedija inicijacije'' objavljena je u sardadnji sa Fakultetom dramskih umetnosti. Nebojša Bradić dodao je da nije bilo mnogo ovakvih knjiga u istoriji srpskog pozorišta i dramaturgije i da ona uspostavlja kontinuitet sa teatrološkom linijom koju oličavaju Mirjana Miočinović i Jovan Hristić. Stvaraje takve publikacije ozbiljna je avantura pisanja, plod ozbiljnog naučnog angažmana. „Tragedija inicijacije“ otvara neka nova vrata za nas, vrata domaće teatrologije, kao udžbenik za nove kreativne iskorake. Inicijacija kao fenomen sadrži dozu naivnosti, jer kao mladi verujemo da možemo da promenimo svet. Ta doza naivnosti nužna je za uspešnost inicijacije, ali ona čoveka čini ranjivim i otvara prostor za tragediju.

Ova knjiga predstavlja i važan kontinuitet u produkciji edicije ArsScena, edicija ima i stvara važne autore. I naravno, nastaviće se tako, istakao je Nebojša Bradić kao urednik pomenute edicije.

Ivan Medenica potvrdio je da je ova knjiga pisana metodološki na tragu rada Jovana Hristića, jer je ovo njegova prva knjiga iz istorije i teorije drame.Pisana je na jedan posebno delikatan način koji je naučio od svog dragocenog profesora – u svom pisanju o drami, Jovan Hristić je na dendistički način skrivao svoju erudiciju. Podršku u pisanju imao je i od  Ognjenke Milićević i Zorana Milutinovića. Pa ipak, i pored svih „oslonaca“, Ivan Medenica duhovito je formulisao koliko je pisati o „Hamletu“ danas „mission imposible“, da su, uporedo sa njom, sve ostale drame koje su u programu knjige  „peace of cake“. Otuda celokupna knjiga i svi njeni aspekti predstavljaju varijaciju na temu Hamleta i „Hamletova ogledala“. On je istakao u svojoj knjizi da je problem Hamleta problem zrelosti, i da je pravi kuriozitet što se on uvek igra kao četrdesetogodišnjak. Ivan Medenica posmatra Hamleta kroz odnos studenta i njegovog tutora. Međutim, on je tretirao tragediju inicijacije ne kao generički obrazac, jer nisu sve drame koje obuhvata ova knjiga tragedije, već kao univerzalnu životnu situaciju.

Isto tako, ovo je knjiga o liku princa – Nebojša Bradić bio je „kum“ knjizi i dodao „ne“ ispred aluzije na „Postojanog princa“ Pedra Kalderona, ali i Ježa Grotovskog i njegovog „Postojanog princa“, iako sama knjiga ne obrađuje ove autore. Međutim, Ivanu Medenici, kako je rekao, jako je „zgodno“ došla ova asocijacija koja zapravo pogađa u suštinu: „nepostojani“ ukazuje na egzistencijalnu zaglavljenost likova u ovim dramama.

Takođe, knjiga ima i svoj istorijski aspekt. Ivan Medenica je želeo da mapira najvažnije epohe u istoriji drame, tako da svaka tema obuhvata jednu od njih. Na konferenciji je postavljeno pitanje  koliko je ovakav odabir po sebi ostavio prostora za mogući nastavak – te da li autor možda planira da napiše knjigu koja bi prikazivala ženske likove u klinču „tragedije inicijacije“.

Konferencija je završena uz jednan „metafizički uzlet“ koji je prisutnima svakako ilustrovao šta mogu očekivati od knjige. Naime, dok je pisao „Tragediju inicijacije“ Ivan Medenica nije imao pozorišnu praksu na umu, jer od savremenog pozorišta uvek tražimo da bude aktuelno i političko; međutim, možda je bitno baviti se i ovakvim, svakako univerzalnim fenomenima jer nam oni mogu reći nešto o našoj svakodnevici iako nam istorijski deluju daleko. Kako živimo užase i čuda koji su nam doskora delovali nepojamno, mi živimo sadašnji trenutak sa svešću da će svi ovi događaji jednog dana biti istorija. Ideja da se ne učestvuje u tom svetu takođe je politička. Ideja da „ja neću u ovom svetu da se igram“ legitimna je i mi moramo imati poštovanja prema onima koji odustaju, složili su se govornici – iako po svojoj prirodi mi smo ljudi koji se bore. Ali deo je „tragedije inicijacije“, zapravo neuspešne inicijacije u društvu, reći „ne“ užasima koje živimo.

Na kraju, Nebojša Bradić podsetio je da nema dobre knjige bez intimne identifikacije. „Potpune intimne identifikacije“ potvrdio je Ivan Medenica, dodajući da je ovu knjigu „preživeo pre nego što ju je napisao."